Smrt i spasenje

Uoči tridesete obljetnice stradanja Vukovara te Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata tema smrti dominirala je i koncertom basa Ante Jerkunice i pijanistice Martine Filjak u Hrvatskom domu Split. Na istom mjestu nekoliko dana poslije kvartet Anzu obilježio je osamdesetu obljetnicu Kvarteta za kraj vremena Oliviera Messiaena, nastala u jeku još strašnijeg, ali i starijeg rata, koji je pogodio cijeli svijet.

Ljepota se krije i u tuzi i boli, a smrt je sastavni, neizbježni dio života. „Sve stvoreno ima svoj završetak. Sve posvuda umire“, poruka je Michelangela Buonarrotija, ujedno i misao vodilja koncerta hrvatskih glazbenika internacionalnih karijera. Neke od Buonarottijevih pjesama, koje je uglazbio Hugo Wolf, činile su dio koncertnog programa 17. studenog. Kao kuma splitskog Steinwaya, koji je odabrala u bogatoj ponudi klavira hamburške tvornice, Martina Filjak postala je i rezidencijalna umjetnica splitske koncertne dvorane. Odabrala Martina Filjak niz je koncerata najavljen za tekuću sezonu, a za prvi takav događaj pijanistica se odlučila na suradnju sa splitskim slavujem, basom Antom Jerkunicom.

Rezidencijalna umjetnica Hrvatskog doma Split pijanistica Martina Filjak i bas Ante Jerkunica  / Snimila MAJA PRGOMET

Profesionalnu karijeru Jerkunica je započeo u splitskom teatru 2002, a vrlo brzo odlepršao je u međunarodne vode. Ostvario je niz velikih uloga u brojnim europskim kućama, trag je ostavio u SAD-u te Argentini, a od 2006. stalno je angažiran u berlinskoj Njemačkoj operi. Publiku nove, profesionalne domovine, osvojio je ulogom Sarastra u Mozartovoj Čarobnoj fruli debitirajući 2005. u Državnoj operi u Hannoveru, a danas se profilirao i u vrsna interpreta Wagnerovih opera. Uz pijanističku potporu Martine Filjak, publici je poželio dobrodošlicu arijom grofa Rudolfa iz opere Mjesečarka Vicenza Bellinija, prodornim glasom koji je istovremeno seriozan i emotivan. Pjevač je to koji s jednakom vještinom izvodi operne arije i Lied, a uz lirske Tri pjesme Franza Schuberta, na stihove Johanna Wolfganga Goethea i Matthiasa Claudiusa, nastavljen je program. Njemački jezik Jerkunici je postao prirodan gotovo poput materinskog, a jednako vješto i uvjerljivo u njegovim interpretacijama zvuči ruski i francuski. Pokazao je to izvedbom djela Modesta Petroviča Musorgskog Pjesme i plesovi smrti te dramski dojmljivom izvedbom Borisove smrti iz opere Boris Godunov. Bogato scensko iskustvo utjecalo je i na njegovu koncertnu izvedbu pa dramsku radnju vješto oslikava glasom i tijelom unatoč nedostatku scenografije i kostimografije. Bio je to slučaj i s Četiri Don Quijoteove pjesme Jacquesa Iberta, za koje su stihove napisali Pierre de Ronsard i Alexandre Arnoux nadahnuti Cervantesovim djelom.

Uz odlične interprete zanimljivo koncipirana koncertnog događaja publika je imala priliku emocije spojiti uz metafizička razmišljanja autora stihova, prateći prijevod na zaslonu. Iako Martinu Filjak splitska publika bolje poznaje kao solističku glazbenicu, ovim koncertom pokazala se kao kvalitetna timska igračica s istančanim glazbenim ukusom, kako za osmišljavanje programa, tako i za izbor suradnika. Splitska publika sigurno jedva čeka da sazna što im je još pripremila!

Četiri dana poslije Hrvatski dom ispunilo je kapitalno djela skladatelja, orguljaša i pedagoga Oliviera Messiaena nastalo za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Kvartet za kraj vremena Messiaen je skladao u zarobljeništvu upavši u ruke nacista kao netom unovčen francuski vojnik. Notni papir, olovke i gumice koje mu je udijelio čuvar logora, poslužile su skladatelju kao mentalni i duhovni bijeg u slobodu.

Ptice, kao neiscrpna motivacija i motiv slobode, zastupljene su zvukovnom imitacijom ili imenom stavaka, poput trećeg Bezdana ptica. Sveprisutan je i skladateljev religijski aspekt, koji se ističe i programskim konceptom u kojem često priziva anđele i Isusa. U logor je Messiaen stigao s dva prijatelja glazbenika iz svoje postrojbe, violončelistom Etienneom Pasquierom i klarinetistom Henrijem Akokom, dok su u Stalagu VIIIA naišli i na jednog violinista, Jeana Le Boulairea.

Klavir u zabačenom dijelu logora omogućio je i Messiaenu da se pridruži glazbenicima u praizvedbi Kvarteta u siječnju 1941. Kraj vremena iz naziva označava kraj uredno progresivna vremena, koji je Messiaenu označio Drugi svjetski rat, a u novijoj hrvatskoj povijesti onaj Domovinski. Završetak napretka očituje se i u nekim skladateljskim postupcima; mjestimičnim izostankom razvijanja ostinantnih tekstura, polaganim tempima, naglim prekidima ili plesovima u nepravilnu ritmu, poput Plesa gnjeva za sedam truba. U prvoj sezoni postojanja veterani njujorške scene suvremene glazbe okupljeni u kvartet Anzu odaju priznanje upravo Messiaenovu Kvartetu. Simbolike nikad dosta, pa ime nose po golemoj ptici iz babilonske i sumerske mitologije, koja je u drevnim tekstovima povezana sa smrću i uništenjem, ali i s rađanjem i stvaranjem.

Uz tehničku spretnost i dobru komunikaciju u izvedbi, najjača karika kvarteta Anzu emotivno je povezivanje s glazbenom materijom. Ono krasi svakog od članova; violinisticu Oliviju De Prato, violončelisticu Ashley Bathgate, klarinetista Kena Thomsona i pijanista Karla Larsona. Pokazali su to izvedbom prvog stavka skladbe Nelagoda, skladatelja i klarinetista Kena Thomsona, a zatim kroz svih osam stavaka Kvarteta. Svemir ponekad sam šalje signale. Slučajno ili namjerno, nakon tematiziranja smrti u najrazličitijim oblicima i zaključcima uz klavir i bas, Kvartet za kraj vremena ponudio je publici spasenje i smiraj. Messiaenu je ono bilo u skladanju, pticama i vjeri, a svakomu od nas može biti u katarzičnoj moći glazbe.